Damir Mujić

Kako je nastao Avalon cloud? [dio 1/8]

Mislim da je danas na internetu “cloud” najisprostituiraniji pojam, odmah iza pojma “startup”. Svi se razbacuju time, to je sada moderno, to je sada hype. Istovremeno, većina koja priča o cloudu niti ne zna o čemu govori, a ako pitate 10 IT stručnjaka da vam objasne što je to ustvari – cloud, dobit ćete vjerojatno 10 različitih tumačenja. U seriji blog postova koji slijede, konačno ćemo raščistiti s time. 🙂

No, prije nego što krenemo pričati o cloudu, o tome kako izgleda Avalonova varijanta clouda, čemu služi i kako je nastala, ispričat ću kako je i zašto uopće nastao sam Avalon, zašto smo se počeli baviti web hostingom i kako je to izgledalo. Ono što sam iz vlastite životne škole naučio i ono što danas pokušavam mladima prenijeti je da za uspjeh u životnom projektu, pored puno puno rada, učenja i uloženog vremena ipak treba malo slučajne sreće i malo dobrih okolnosti koje ti mogu pomoći na tom putu.

Prva sretna okolnost

Bilo je to daleke 1997. godine. Kao 21.-godišnjak već sam 2 godine radio u tadašnjoj Hrvatskoj pošti i telekomunikacijama, na poslovima održavanja digitalne telefonske centrale AXE 10. Bio je to vrlo zanimljiv posao, ali znao sam da su računala moja ljubav i moj interes je uvijek bio usmjeren nekako u tom pravcu. Prednost tog posla bila je i što sam imao besplatan pristup brzom internetu, što danas možda smatram i presudnim detaljem u cijeloj priči jer mi je to omogućilo neometan rad na internetu, proučavanje tehnologija i istraživanje. Treba se prisjetiti da se tad na Internet pristupalo modemima prosječnom brzinom o 14 kilobita po sekundi, što je negdje 1.000 puta sporije nego danas. Osim toga, Internet nije bio flat, već se boravak na internetu plaćao po minutama, tako da se sjećam da je u nekim opcijama cijena jednog sata na internetu koštala i do 20 Kn.

Damir, 1997. godine

Zamislite sebe u tim uvjetima kad vam minute (kune) nesmiljeno cure dok ste na internetu, a vi se trebate koncentrirati na online rad, proučavanje i slično. Jako teško i stresno.

Zbog toga – hvala HT. 🙂

Druga sretna okolnost

U prvim danima moje područje interesa bile su Microsoftove serverske i mrežne tehnologije, pa sam pristupio proučavanju Windows NT 4.0 servera i mreža te krenuo putem Microsoftovih certifikata. Već od prije su me zanimale i tehnologije izrade web stranica, koje su u to vrijeme bile zaista rudimentalne. Sjećam se da sam prema uputama iz jednog broja Buga tih dana naučio osnove HTML-a i napravio svoje prve vlastite web stranice. Strašno uzbuđen, krenuo sam razmišljati gdje da ih stavim na Internet. Srećom, u to vrijeme bio je besplatni hosting servis imena Geocities, koji je ubrzo postao moj dom.

Prve web stranice

U to vrijeme sam bio jako aktivan u domaćoj BBS zajednici u kojoj smo vodili burne rasprave o tehnologiji ali i o raznim drugim temama. Sa sjetom se prisjećam tih vremena kada je rasprava na BBS konferencijama (grupama) bila arugmentirana i kvalitetna uz pridržavanje i poštovanje svih postojećih pravila ponašanja (netiquette). Te konferencije su začetak današnjih Usenet grupa i foruma a u novije vrijeme i Facebook grupa. Kroz jednu od tih diskusija rodila se i ideja na napravimo web stranice koje će predstaviti i popularizirati BBS-ove. Naravno, kao “dobar” poznavatelj HTML-a, bio sam prvi dobrovoljac i web stranice su za par dana bile gotove. Napravljene u Netscape Goldu.

Međutim, pojavio se mali problem.

Ipak se radi o ozbiljnijim stranicama, i nije primjereno stavljati ih na Geocities. Zakupit ćemo mi negdje normalni hosting i vlastitu domenu i staviti stranice gore. Nakon malo AltaVistanja (Google još nije bio poznat) odabrao sam jednog od tada najpoznatijih hosting providera – Iridis.com. Učinili su mi se kvalitetnim, odlučio sam se za suradnju, odmah ih kontaktirao.

Nekoliko dana sam nestrpljivo iščekivao mail, a kad je stigao nisam dobio odgovor na pola mojih pitanja. Uslijedila je prepiska koja je potrajala, no na kraju smo se ipak sve dogovorili i stranice su zaživjele. I tad – kroz nekoliko narednih tjedana, možda i mjeseci, dogodio se okidač u mojoj glavi. Shvatio sam da kao korisnik nisam zadovoljan uslugom, nisam zadovoljan odnosom, komunikacijom i da je sve to jednostavno treba i može bolje. Tad se rodila ideja koja je poslije neko vrijeme kuhala u meni – zašto ja ne bih napravio vlastiti hosting biznis, bolji i ljepši od ovoga? Ako je ovo najbolje što se danas nudi, onda to sigurno može biti bolje. Malo zbog razočaranja uslugom, malo iz inata, rodila se ideja o Avalonu.

Zbog toga – hvala Iridis. 🙂

Treća sretna okolnost

Brzo je registriran obrt i krenulo se u biznis! Ali prije toga, trebalo je smisliti ime. Bilo je raznih ideja, od kojih su mi u sjećanju ostale neke – panonia.net, crohost.hr, crolink.net – itd. Na kraju sam igrom slučaja pregledavanjem jedne baze tada aktivnih računalnih virusa vidio naziv koji mi je odmah zapeo za oko i uho – Avalon. To je to – zvat ćemo se Avalon.

S obzirom da bi trebala cijela knjiga da se opiše splet birokratskih prepreka, procedura i gnjavaža kroz koje smo sve te godine prolazili kao IT firma (1997. godina!) – taj dio priče ću potpuno preskočiti, ne želim to proživljavati još jednom.

Stare Avalonove web stranice

Uglavnom, krenuli smo s jednim serverom u Americi i uredom u mojoj spavaćoj sobi. Bili smo, kako se to danas u startup terminologiji popularno kaže – bootstrapani, a u prijevodu niti su me banke htjele vidjeti, niti je rodbina imala para, već sam svaki mjesec odvajao skoro cijelu vlastitu HPT plaću kako bi platio server i ostale troškove. Trajalo je to mjesecima, i onda sam igrom nevjerojatnih okolnosti putem interneta upoznao Dražena, mog današnjeg partnera. Upoznali smo se preko interneta, a živjeli smo praktički u susjedstvu. On je bio zaljubljenik u Linux i brzo smo našli zajednički jezik.

Draženu sam ponudio partnerstvo, i odlučili smo krenuti još hrabrije. Odlučili smo uložiti sav keš koji imamo da naručimo još jedan server, jer smo do sad već bili sretni s prvih stotinjak korisnika. Meni je keša falilo, i jedina opcija je bila posuditi. U banci me nisu baš nešto doživjeli, pa je rješenje bilo obratiti se tadašnjoj lokalnoj štedno-kreditnoj zadruzi. Oni su mi odmah pristali dati manji kredit po vrlo povoljnim uvjetima – s kamatom od 5%. Mjesečno!

Luđak, pristao sam.

Srećom, brzo smo kroz nekoliko mjeseci uspjeli vratiti taj kredit tako da me nisu previše lihvarili, ali bilo je to vrijedno iskustvo.

Sve je poslije išlo puno lakše. Lakše je kad nisi sam. Kad imaš partnera s kojim možeš razgovarati, na koga se možeš osloniti i u koga imaš povjerenja. Dvije glave su uvijek pametnije od jedne. Kad padneš, ovaj drugi uvijek povuče. Da sam ostao sam gurati taj biznis, lako je moguće da bih negdje u teškim razdobljima pokleknuo, odustao, digao ruke.

Zbog toga – hvala Dražene. 🙂

Fast Forward 2014.

Prošlo je otad punih 17 godina, i drago mi je što mogu reći da je Avalon danas jedan od najvećih i najpoznatijih hosting providera ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji. Gurali smo sve te godine vlastitim trudom, trudom 70-tak ljudi koji su kroz ove godine prošli firmom, vlastitom lovom i vlastitim idejama. Puno puta smo razmišljali o tome da prodamo udio nekome, da nam bude malo lakše, da dobijemo neku financijsku injekciju koja bi nas boostala – ali iako je bilo ponuda i razgovora uvijek smo odustali od toga jer smo znali da je, kada to napravimo, ustvari gotovo. Više ne bismo imali slobodu, ne bismo mogli raditi onako kako želimo, ne bismo to bili mi.

Avalo - Tvitomanija

Jedino o čemu smo cijelo vrijeme razmišljali je da svojim korisnicima pružimo što bolju uslugu, što bolju podršku i u konačnici da s nama imaju najbolje moguće korisničko iskustvo.

Na tom putu smo imali i uspona i padova, bilo je svega. Preživjeli dvije dugačke recesije. Sve učili na svojoj koži, bez starijih mentora, bez edukacija kakve su danas širom dostupne mladim poduzetnicima i startupima. Skupo smo platili školu, ali zato nam se je urezala duboko u kožu. Bili smo početnici i u biznisu, i u financijama, i u planiranju – u svemu. Jer, imali smo tek 21. godinu, zeleni i naivni klinci, i sad kad se toga sjetim naježim se. Ali eto, preživjeli smo.

U slijedećem nastavku ću opisati kako smo nakon 17 godina bavljenja hostingom opet krenuli ispočetka – na potpuno novoj tehnologiji, na potpuno novi način i s potpuno novim izazovima.

Pretraži arhivu članaka